NEŠTO KAO UVOD

Uvijek sam bio sklon čitanju, ali ne i piskaranju o vlastitom životu na ovakvim internetskim stranicama. Već neki period – koliko mi to vrijeme dopušta – pratim osobne stranice blogera koji su mi nekako sasvim slučajno zapeli za oko i koje sam nakon toga slučajnoga susreta nastavio čitati. Moram priznati da onih nekoliko blogova koje pratim izrazito su kvalitetni te meni nekako osobno dođu poput nekakvih kolumni na raznim internetskim portalima ili u novinskim člancima raznih magazina. Sviđaju mi se njihovi autori koje mogu zamisliti kako god želim unatoč tome što automatski svojim tekstovima stvaraju sliku samih sebe. Iako sam svjestan činjenice da je riječ o zapisima osobne naravi, nekako mi se uvijek činilo kako čitam nešto što je isključivo stvar imaginarnog svijeta, a nikako stvarnosti. Naravno, mogao sam u svakom trenutku ostaviti anonimni komentar kako bih osjetio da se radi o stvarnoj osobi, ali to nikada nisam napravio. Nekako mi je bilo zanimljivije biti apsolutno po strani i pratiti te silne priče poput kakve zanimljive knjige koja me je odvodila iz mog svijeta i svega onoga što mi daje. Dogodilo se tu i tamo da me zasvrbio dlan, da su prsti pokušali proplivati tipkovnicom, jer pojedine priče su doista tražile komentare, a osoba sam koja po karakteru ima reći ponešto o baš svemu pa kakvog god sadržaja bilo moje mišljenje i kako god na kraju ispalo. No, i bez obzira na tih nekoliko trenutaka u kojima sam poželio ostaviti komentar, upustiti se u raspravu, uvijek bih na kraju odustao od te namjere.

Kada bih trebao odgovoriti zašto sam otvorio vlastiti blog ne bih znao odgovoriti. Možda mi se podsvjesno učinilo da sam poput kojekakvog voajera koji sasvim skriven promatra tuđe živote pa mi se to učinilo nepravednim te sam zato otvorio vlastiti prostor za piskaranje, ali sam nekako odustao od te ideje, budući da svatko tko vodi ovake, popularno rečeno internetske dnevnike, zna da u svakom trenutku svaka njegova riječ jest dostupna svakome. Pokušao sam pronaći neki drugi razlog, ali nekako nisam uspio. Uostalom, zar je važno kakva mi je namjera bila kada sam se registirao. Iako, moram priznati da sam se samo nekoliko sati prije ovoga registrirao na blog.hr – u, čak sam i ostavio jedan komentar i to pod sličnim imenom ovome sadašnjemu, ali nakon nekoliko trenutaka odlučio sam maknuti se s hrvatskoga poslužitelja te sam se, sudeći po prvom postu, uglavinjao ovdje. Koliko će to trajati doista ne bih znao. Uostalom, ne znam što očekivati od ovoga i treba li uopće nešto očekivati. Ovo je kao trebao biti neki uvodni post, a pitaj Boga što je na kraju ispalo.