OPĆELJUDSKA GLUPOSTI

Nekako imam osjećaj da od magičnog osnutka svijeta nije bilo dana, a da barem jedan pripadnih homo sapiensa nije ugravirao 'glupost' u knjigu opće povijesti ljudskoga življenja. Naravno, umjeće demoliranja vlastite rase kroz stoljeća postojanja napreduje i postaje sve 'savršenije' pa je tako prije 350.000 tisuća godina jedan neandertalski Romeo osramotio svoju vrstu tako što se pomokrio na kosu svoje neandertalske Julije nadajući se da će dobiti blondinu. Naravno, zajebao se! U konkteksu ondašnjeg življenja to možda i nije bilo tako strašno, ali budući da je prošlo mnogo godina od tih slavnih dana, a mi smo nekako ( iako, sve mi se čini da nismo! ) izgubili gotovo sve poveznice s tim vremenima te živimo nešto civiliziranijim životima, teško je predočiti koji bi to potez mogao biti poprilično zastrašujuć. Isto tako nije malo vjerojatno da je u starom vijeku neka desničarska babilonska budaletina vikala: 'Babilon do Tokija!'. Pretjerujem! Priznajem. – Krivulja srednjovjekovne gluposti dosegnula je svoj vrhunac i bilo je to nešto kao 'renesansa idiotizma', a novovjekovna također nije bila ništa slabija. Eto, nekako smo došli do najnovijeg doba i situacija nije ništa pogubnija po glupost, štoviše, lijepo joj je i u ovom razdoblju.

Danas kada je sukob civilizacija, a meni nekako rečenično logičnije, sukob necivilizacija na visokoj razini, kada afrička djeca umiru od gladi i žeđi i kada se tih nekoliko riječi u zajedničkoj kombinaciji spoje asociraju na nepotrebnu patetičnost dozvoljenu samo hollywoodskim zvijezdama, kada osoba bez financijskih mogućnosti ne može sebi priuštiti najosnovniju zdravstvenu skrb, kada se na ulici događaju kriminalni obračuni koje smo naviknuli gledati samo u lošim američkim filmovima ili kada se balavi klinci od svega nekoliko godina koji ne znaju sami sebi obrisati guzicu, da oprostite na izrazu, kolju na ulicama, upravo onda kada se događaju ovakvi pravi problemi, postoje pojedinci koji se usuđuju baviti minornim stvarima kao što je problem – pederluka. A i riječ 'problem' je veoma upitna, jer radi se o stvaranju problema od nečega što je apsolutno izvan te domene. No, i nije ni to tako loše, jer dobro ide ona stara poslovica: 'Za svako zlo neko dobro!' Zašto to kažem. Naime, homoseksualci dobro dođu kao svojevrsni ujedinitelj među pripadnicima raznih vjera, a i ne samo toga, koji se inače ne mogu smisliti i koji jedni protiv drugih pokreću ratove nazivane paradoksalnim imenima. Upravo tako ovih dana katolički centri diljem svijeta poručuju: 'Dođite! Izliječit ćemo vas!' ...a dobrano je poznato što je kroz povijest ista ta Crkva liječila i to na kakav način. Hvala! Ali ne hvala!

Dok tako jedni svoj altruizam iskazuju pozivajući odlutalu braću s kojom su se poigrali geni na seanse, pripadnici vjere iz koje je proizašla ova potonja prijetili su i oboružali se bokserima, noževima i inim sredstvima kada se ove godine organizirao gay pride u Jeruzalemu, a žalosno je da to rade pripadnici onoga naroda koji je prošao strahote u Drugome svjetskome ratu, jer dobro je znano da je smaknuto oko 15.000 homoseksualnih osoba uz rame onih 6 milijuna nesretnika. Naravno, teško da prosvjeduju s oružjem u rukama oni koji su proživili onaj stravičan nacistički pakao, ali njihovi nasljednici bi trebali znati kako je to kada si degradiran ni zbog čega. No opet, možda doista imaju i pravo, jer nije zastupnik ultrakonzervativne židovske stranke Shlomo Benizir tek tako rekao: 'Tražimo rješenja da se zaštitimo od učinaka potresa i ja predlažem drugi način: ozakonimo Talmud koji nam govori da je jedan od uzroka potresa homoseksualnost, a i nije Bog bez razloga rekao da će protresti svijet ukoliko se genitalije budu stavljale tamo gdje im nije mjesto.' Eto, tako svake godine Vatikan šalje poruke u kojima iskazuje želju za otkazivanjem gay pridea u Jeruzalemu kako se ne bi povrijedili 'osjećaji milijuna židovskih, muslimanskih i kršćanskih vjernika' ( a nekako nema na umu činjenicu da je na tisuće i tisuće homoseksualaca židovske, muslimanske i kršćanske vjere ) i tako braća najvećih monoteističkih religija taj dan staju ujedinjeno rame uz rame na jeruzalemskim ulicama kako bi mogli dobaciti pokoju ružnu riječ, kamenčić ili nešto slično. To što će se sutra ponovo početi međusobno klati jest sasvim nevažna stvar. Sretni li su ukoliko je njihov najveći problem homoseksualnost. To je zapravo ono o čemu sam govorio, jer stvarno je divno biti dio nečega što ujedinjuje naizgled neujedinjeno, a opet sudeći po svemu zapravo identično. Svi sretni – budaletine kao i oni koji manipuliraju istima kako bi se pravi problemi stavili u neki sasvim stoti plan, jer dok je pedera bit će i igara.